TO19A, hrvatska dx-ekspedicija na Reunion

Jedno nezaboravno iskustvo

Moja najmlađa kćer Mirta radi kao kuharica u Berlinu i neko vrijeme je dijelila stan sa Florance, djevojkom sa Reuniona. Čuvši to probudile su se u meni nekadašnje čežnje mladog radioamatera…kako bi bilo otići na “drugu stranu pileup-a” i raditi sa egzotičnog otoka na kojem rastu palme i banane…radioamaterski san! Florance je u listopadu 2018. posjetila Hrvatsku, kad je prolazila kroz Split našli smo se na kavi i malo “proćakulali” o mogućnosti da se ode na Reunion, kako naći smještaj i općenito, što možemo tamo očekivati. Za razliku od nekih drugih Francuskih posjeda širom svijeta, otok Reunion je politički dio Francuske, jedan od njenih departmana. Geološki je vulkanski otok, na sjeveru su grotla dvaju davno eruptiranih vulkana dok je na jugu jedan koji je i danas aktivan, Piton de la Fournaise. Oko otoka je napravljena brza cesta i treba otprilike 3 sata vožnje da bi se otok obišao što govori da nije u pitanju mali otočić, još kad se tome doda da na njemu živi više od 800 tisuća stanovnika stekne se dojam o njegovoj stvarnoj veličini. Kako kaže Florance, ljudi na Reunionu su srdačni i gostoljubivi u što smo se naposljetku mogli i sami uvjeriti.

Objavio sam na društvenoj mreži provokativni”selfie”: ja i Florance, djevojka sa Reuniona, trebalo je par minuta da me Jere 9A3EME nazove i pita: onda, ‘oćemo li na Reunion? Vijest se zavrtila i u par dana se skupila mala entuzijastična grupica: doajen Tom 9A2AA , doajen jr. Livio 9A7Y, Mladen 9A2NA, Ante 9A8RA, Jakša 9A3CJW, Jerko 9A3EME i moja malenkost Rolando 9A3MR, znan i kao Laureat. Okosnicu su činili članovi radio klubova Marjan 9A1CBM i Kaštilac 9A1CIG i prvo pitanje koje smo trebali riješiti je bilo ono kojim ćemo znakom raditi. Da radimo kao FR/osobni znak ili kao FR/klupske oznake činilo se kao potencijalna komplikacija i uvod u kaos na bandovima. Na inicijativu doajena zatražena je posebna pozivna oznaka TO19A koja simbolizira Reunion (TO1), Hrvatsku (9A) i godinu aktivacije 2019. Zahtjev je poslan ANFR-u, francuskoj regulatornoj agenciji. Uz malo dopisivanja preko Frederica F4ESO i malo pomoći od HAKOM-a ostvaren je prvi korak, dobivena je dozvola za posebnu pozivnu oznaku TO19A.

Sljedeći korak je bilo pronaći adekvatno mjesto za naš boravak u tropima. Preko stranica specijaliziranih za iznajmljivanje apartmana pokušao sam pronaći smještaj za sedmoro koji je na osami, ima dovoljno prostora za postavljanje antena i da je otvoren prema sjeveru i sjeverozapadu, glavnim smjerovima odakle možemo očekivati maksimum aktivnosti. Lijepo bi bilo naći nekakav smještaj uz more da se iskoristi “sea gain” ali se to pokazalo kao nemoguća misija, imanja uz more su ili previše mala ili previše skupa. Na kraju je izbor pao na kuću Bruna Ecormiera koja se nalazi nedaleko mjesta Boise de Nefles, na 800 metara nadmorske visine, na osami a domaćin se slaže da možemo postaviti antene na njegovo imanje, čak je ponudio da možemo koristiti i krov. Cijena samog boravka je bila izuzetno povoljna, 30 EUR po danu, što je u okolnostima posvemašnje reunionske skupnje prava bagatela. Uz to, Bruno je ponudio i najam svog automobila za 15 EUR po danu, što nam je riješilo pitanje mobilnosti na otoku.

Glede tehnike, odlučili smo nositi dva IC7300 i Expert 1K2 pojačalo, hexabeam za gornje bandove, vertikalku pune dužine za 30/40m sa eleviranim radijalima i skraćenu vertikalku za 160/80 sa “top hatom”, položenim radijalima i prilagodnom kutijom u točci napajanja. Kao prijemnu antenu smo planirali koristiti FO0AAA petlju sa pretpojačalom na prijedlog Toma 9A4T koji je i naručio pretpojačalo te ga stavio na raspolaganje ekspediciji. Ponesen je i materijal za beverage ali se na licu mjesta pokazalo da je slobodan teren oko kuće u stvari gusta trstika koju je nemoguće prijeći a kamo li postaviti žicu za beverage po njoj. Kako se bližio trenutak odlaska Jeri 9A3EME je postalo upitno hoće li moći otići s nama pa je umjesto njegovog Experta pripremljen OM2000+ (tnx 9A4T) na način da je uzvađen transformator i linear raspodijeljen na dva kufera zbog težinskog limita. Srećom, Jerku se otvorila opcija da ipak ide pa je njegovo pojačalo poneseno kao rezerva. Jedan od većih problema je bilo pitanje stupa za hexabeam, zbog restrikcija prtljage nismo stup mogli nositi iz Hrvatske već smo se nadali kupiti neku cijev na samome otoku i nekako je donijeti to lokacije. Srećom, preko 9A5CW nas je kontaktirao entuzijastični Mario FR4QT koji se nesebično ponudio napraviti stup. Mario je naposljetku napravi stup vrhunske izrade i funkcionalnosti na čemu smo mu zahvalni do neba

Od odluke da krenemo do dana odlaska prošlo je oko pola godine, moji osjećaji su se kretali od oduševljenja preko rezignacije pa do ponovnog oduševljenja i ponovne rezignacije. Na kraju sam takoreći “pregorio” od iščekivanja da sam se na dan kad je splitski dio ekipe krenio letom za Pariz pitao i što je ovo meni trebalo i jesam li predvidio sve što nam se može desiti. Splitski dio ekipe se sastao 25. travnja i odletjeli smo za Paris letom u 1530. Plan je bio da prenoćimo u blizini aerodroma Orly, jutro 26.04. iskoristimo za posjet Parizu te da se popodne vratimo u hotel, pokupimo brdo opreme pa nađemo sa istarskim dijelom ekipe na aerodromu na vrijeme da se ukrcamo na let za Saint Dennis u 1930. Međutim, dok nas je hotelski kombi vozio na aerodrom Jerko je primio mail da je let odgođen što je djelovalo kao hladan tuš na cijelu ekipu. Našli smo se sa Istrijanima na aerodromu i podijelili s njima naše razočarenje. Gužvali smo se u redu za reklamacije sa ostalih tristotinjak putnika otkazanog leta strepeći da ćemo noć provesti spavajući na podu aerodroma. Srećom, kompanija nam je ponudila noćenje, večeru i doručak u obližnjem hotelu. Sad kompletna ekipa se napokon malo opustila i u zoru 27.04. smo prošli kontrolu te nakon još nekoliko odlaganja napokon se ukrcali u Airbus A350 i u 9 sati odlijepili od piste aerodroma Orly.

Osobno sam let proveo kao pilić u jaju, nije moja konstitucija za low budget letove. Na aerodrom Roland Garross sletili smo u 2330 po lokalnom vremenu. Na aerodromu nas je dočekao naš domaćin Bruno dovezavši Reanault Scenic koji nam je do kraja bio prijevozna uzdanica. Izgubili smo sat vremena tražeći dodatni automobili budući da nismo mogli svi stati u Renaulta. Međutim, nismo uspjeli naći pa smo se podijelili u dvije grupe, 9A8RA i 9A3CJW u prvoj i većina prtljage te ja kao vozač. Uspjeli smo naći odredište hvala GPS navigaciji te sam se vratio po drugu grupu i oko 3 sat ujutro smo svi bili na odredištu, Brunovoj kući u predjelu zvanome Belaire.

Tek ujutro smo bili u stanju razgledati naš dom i njegovu okolicu. Kuća je prostrana, površine 158 metara kvadratnih. Nalazi se na terenu širokom cca 30 metara a dugom oko 100 koji je položen prema sjeverozapadu. Sa verande koju smo odabrali kao PPS (stariji amateri znaju što je to) pruža se pogled prema oceanu i mjestu Le Port. Da nema guste trstike oko imanja pogled bi bio i ljepši ali što je tu je. Prije podne je došao i vrijedni Mario, donio nam doručak i stup za hexabeam. Ekipa se podijelila u radne grupe i simultano podigla sve tri antene. Prva veza je napravljena 28.04. u 1343 na 20 m telegrafijom, OK2PAY.

U razgovorima i pripremama prije same ekspedicije razgovarali smo i o očekivanjima. Otvorili smo expedicijski model na ClubLogu i jedan od uvjeta za taj mod je da se napravi barem 5000 veza što nam se u tom trenutku činilo kao teško dohvatljiva brojka. Otok Reunion nije neka super egzotična radioamaterska destinacija, na samom otoku je preko 130 licenciranih amatera a neki od njih su aktivni i u natjecanjima kao na primjer naš prijatelj Mario FR4QT. Odlučili smo tražiti našu šansu na donjim bandovima jer je tu ipak aktivnost malo slabija.

Međutim.

Nakon testiranja na 20m CW 9A2AA je prešao na 20m SSB i tu je nastao opći metež. Početni QSO ritam je bio 184 veze na sat sa 10 minutnim pikovima od 222 veze na sat.. i tako se nastavilo do kraja ekspedicije. Gdje god smo se pojavili nastao bi kaos tako da smo se pitali šta bi bilo da smo na nekoj stvarno traženoj destinaciji. Željeni cilj od 5000 veza smo ostvarili već nakon tri dana. Nažalost, imali smo problema sa FT8, naša pozivna oznaka je bila nestandardna sa stanovišta WSJT programa. Kad bi radili u fox/hound modu dešavalo se prečesto da ne odašiljemo raport stanici koju radimo. Tj, nama bi pisalo da smo poslali raport ali bi korespodent primio samo – i tako bi njegov WSJT ponovio raport za nas. Korespodent bi ponovio raport tri puta i naš bi ga WSJT prestao prozivati i tako u nedogled. Oni koji su razumjeli o čemu se radi ručno bi prebacili na RR sekvencu i tako bi ušli u log. Ova situacija nam je zadavala dosta glavobolje ali je do kraja ekspedicije nismo uspjeli riješiti na adekvatan način. Kako bilo, glavni oslonac je bio na telegrafiji i na foniji, na FT8 smo radili koliko smo mogli. Još jedna stvar koju nismo predvidjeli je bila navala postaja iz Japana. Nekako smo očekivali da ćemo biti bliže Japanu jer, kao, idemo istočnije od EU ali se pokazalo da je Japan dosta dalje od EU a da smo im izuzetno interesantni. Zahvaljujući našoj dobroj poziciji odradili smo poprilično veza sa Japanom na višim opsezima ali nismo, po mišljenju samih Japanaca, dovoljno bili uporni da ih odradimo na nižim bandovima to jest nismo bili na nižim bandovima u doba njihove zore i sumraka. Ipak, treba nešto ostaviti i za sljedeću ekspediciju.

Mario FR4QT nam je pomogao savjetima gdje kupovati. Francuska je vrlo skupa zemlja a otok Reunion je 20 posto skupli od Francuske. Zahvaljujući glavnom kuharu ekspedicije Jakši 9A3CJW nismo bili gladni ni u jednom trenutku a zbog relativno niske cijene piva, vina i naročito izvrsnog reunionskog ruma nismo bili ni žedni. Također smo bili počašćeni od našeg domaćina Bruna tradicionalnim kreolskim ručkom posluženom na lišću banane a i Mariova supruga Jasmine se opoštenila prezentirajući nam svoje kuhanje. Nažalost, zbog smrtnog slučaja u porodici Cyrilove (FR4NT) supruge otpao je već dogovoreni ručak.

Jedan od neostvarenih planova je bila i SOTA aktivacija FR/9A8RA. Vrhovi na Reunionu su izuzetno visoki, najviši vrh je Piton de Neige sa 3069 metara nadmorske visine. Problem je bio i što se na vrhovima svakodnevno oko 11 sati LT skupljaju oblaci i počinje kiša a to je otprilike i vrijeme kad se otvara EU na 20m što znači da bi aktivaciju trebalo zbiti od 10 do 11 LT i što prije se vratiti. Pokušali smo otići na jug aktivirati neki od pristupačnijih vrhova oko vulkana Piton de la Fournaise ali nam se automobil pokvario u mjestu Le Tampon dok smo u kilometarskoj koloni milili uzbrdo čekajući da se kamion za čišćenje ulice makne i propusti nas. Nažalost, prije nego što se to dogodilo zasmrdila je lamela a papučica spojke je propala. U narednih pola sata dok je kolona prolazila ohladila se lamela a i naša odlučnost da dođemo do vulkana. Tu smo vidjeli i razliku između ljudi sa Reuniona koji su strpljivo milili iza kamiona i nas iz Hrvatske i pitali se što bi se desilo vozaču kamiona kod nas.

Sama organizacija ekspedicije je bila vrlo fleksibilna, radili smo na postaji ali smo našli vremena i da posjetimo neka zanimljiva mjesta i ljude i da osjetimo život na otoku. Bili smo fascinirani vegetacijom i bojama koje su vrlo intenzivne. 11 dana nam je proletilo kao u snu, u zajedništvu i veselom druženju tako da nam je bilo teško kad je došao trenutak rastanka.

Učinak ekspedicije je iznad svih očekivanja. Napravili smo 15620 veza od kojih 9994 CW, 4088 SSB i 1538 FT8. Detaljnja statistika se može naći na stranici https://clublog.org/charts/?c=TO19A#r

Posebno nas veseli velik broj “unique” postaja kao i veliki broj 9A postaja koje su se potrudile odraditi nas u što više “slotova”. Osjećali smo to kao poporu našem poduhvatu na čemu smo zahvalni.

I na kraju zaključak u obliku pitanja: koja je sljedeća destinacija?

Rolando Milin 9A3MR

Comments are closed.