Samoa DX expedition 5W0LM
Ideja da se ode na DX ekspediciju rodila se prilikom druženja za vrijeme CQWW CW natjecanja na lokaciji Radio kluba Poreč 9A1P 25/26 11. 2022. Sastao se tada dio TO19A ekipe, Livio 9A7Y, Mladen 9A2NA i ja, Rolando 9A3MR i prisjetili smo se lijepih dana provedenih na Reunionu pa je kao prirodan slijed iskrsnula ideja da se ponovo ode na neku ekspediciju pod motom „šta dalje to bolje“. Toj ideji se priključio i Borut S50B, ipak je nešto takvo san svakoga radioamatera. Prvotna ideja je bila da se ode na Marquesas islands, karta do tamo ne bi bila pretjerano skupa a u radioamaterskom pogledu je relativno interesantan entitet.
Po povratku kući krenuo sam u istraživanje, kontaktirao nekoliko javno objavljenih adresa na Marquesas otocima ali je odziv bio jako loš. Sada mi je teško reći je li to bilo zbog jezične barijere ili se radi o adresama i linkovima koji su neaktivni. Uz sve to, ne postoji mjesto za najam koje bi zadovoljavalo DX kriterije. Ili se radi o malim kućicama koje nemaju okućnicu ili se radi o kućicama uz plažu u dnu uvale okruženima visokim klisurama. Teško je u takvim uvjetima odraditi dobru ekspediciju što se vidjelo prilikom potonje RIB ekspedicije AA7JV, odabrali su prekrasan zaljev Anaho koji je nažalost zatvoren u ključnim pravcima te su imali prilično problema.
Kako bilo, odustali smo od Marquesas i razmotrili North Cook, atraktivan entitet. Nažalost, put se pokazao preskup a i ograničenja prtljage od samo 10kg na letu Rarotonga (South Cook)-North Cook je ubila svaku volju za ekspedicijom na taj biser Pacifika.
Naposljetku, Samoa se pokazala kao dohvatljiv cilj. Trenutno su tamo aktivni Atsu 5W1SA, uglavnom LP FT8 na višim opsezima te Sigfrido 5W0RS koji radi uglavnom 20m SSB. Ostaje dosta prostora za raditi CW kao i pokušati napraviti nešto na donjim bandovima, od 160 do 30 metara.
Prvi korak je bio iznajmiti privremeni QTH na Samoi. Pregledano je desetak linkova na raznim platformama za iznajmljivanje. Kriterij je bio da kuća ima dovoljno prostora za članove ekspedicije, da ima dovoljno prostora za antene i dobar pogled prema sjeveru. Sea gain bi isto bio poželjan ali se pokazalo da resorte uz more čine uglavnom mali bungalovi, prilično skupi i sa malo mjesta za antene a i pitanje je kako će gosti u susjednim bungalovima prihvatiti radioamatere kao susjede.
U uži izbor su ušle dvije kuće na brdu iznad Apie, glavnog grada Samoe. Vlasnica prve kuće nas je glatko odbila kad je saznala da ćemo postavljati radioamaterske antene. Vlasnik druge kuće je održavanje ponudio agenciji a sa predstavnikom agencije sam izmjenio desetak e-mailova dok ga nisam uvjerio da nismo špijuni ni teroristi te da ćemo dobiti dozvolu od nadležne agencije države Samoa.
Ta nadležna agencija se zove Office of the Regulator i na webu se može skinuti aplikacija za samoansku pozivnu oznaku. Na kontakt e-mail se vrlo brzo javio službenik ureda Aleksander te zatražio da svi članovi podnesu aplikaciju za dozvolu. Komunikacija sa Uredom je trajala preko dva i pol mjeseca a iako sam tražio da nam se izda jedinstvena dozvola sa jednoslovnim znakom na kraju smo dobili pojedinačne dozvole, Livio 5W0LM, Mladen 5W0MV, Borut 5W0BG i ja 5W0MR. Da ne bi radili nered po opsezima odabrali smo Livijev znak kao glavni znak ekspedicije: 5W0LM
Dozvole su stigle 1. svibnja i tada dolazi do prijelomnog trenutka nakon kojega nema povratka. 8.05 su kupljene avionske karte bez povrata u slučaju otkazivanja. Krećemo sa zagrebačkog aerodroma 29.09 a put nas vodi preko Dohe i Aucklanda do Apie. Najduži let, onaj od Dohe do Aucklanda traje preko 17 sati i jedan je od najdužih komercijalnih letova!
Usporedo sa rješavanjem administrativnih pitanja rješavala su se i tehnička pitanja. Od uređaja nosimo TS590 i IC7300, pojačalo SPE 1k5 a od antena tu je Hexbeam, DX commander multiband vertikalka, skraćena vertikalka za 80/160m sa prilagodnom kutijom u dnu. Steve, HA0DU nam je donirao 7el Yagi za 6m koja rastavljena stane u regularni kufer. Iako je moguće na Samoi kupiti cijevi za antenski stup ipak je prevagnula ideja da stupove napravimo kući i da sve antene ispitamo prije polaska. Pomogao nam je Mirko 9A6KX koji je u sklopu Ljetnog radioamaterskog kampa na Mosoru sastavio Yagi za 6m i DX Commander vertikalku.
Uz 4 karte prema Apii smo dobili i 4 „checked“ torbe. Dosta je velik problem ugurati 90 kg opreme u te četiri torbe naročito ako dozvoljena težina varira od leta do leta. Dozvoljena težina od Zagreba do Aucklanda je 30kg a od Aucklanda do Apie je 23kg. Za tih 7 kg viška se može doplatiti ali avio prijevoznik zadržava pravo da odbije prijevoz pa da se kufer pošalje kao cargo sa upitnim datumom isporuke.
Ažuriranje 25.09.2023.
Sinoć je održan online video susret članova ekspedicije, provjerene su liste opreme i raspored po torbama. Kako smo uspostavili kontakt sa Atsuom 5W1SA koji se pokazao kao vrlo srdačan i susretljiv radioamater više nismo toliko zabrinuti hoćemo li ponijeti sve potrebno jer je Atsu obećao potporu. Sretnim stjecajem okolnost 5W1SA QTH je samo 500 metara zračne linije od naše lokacije, također u selu Malololeleiu.
Još 4 dana do odlaska..
29.09.2023. smo otpočeli naš daleki put. Našli smo se na zagrebačkom aerodromu i letom u 1630 otišli za Dohu u Kataru. Uspjeli smo se snaći u katarskoj zračnoj luci i preći na novi let prema Aucklandu . Krenuli smo oko 2 sata po katarskom vremenu i nakon 15 sati leta sletjeli u Auckland u 4 sata ujutro po novozelandskom vremenu. Iako smo bili pomalo skeptični, naša prtljaga je dospjela zajedno s nama u Novi Zeland, malo ugruvana ali sva na broju.
Nakon nekoliko sati pregovaranja sa novozelandskom carinom i zračnim prijevoznikom zasjeli smo u tranzitnoj zoni i u ugodnom razgovoru dočekali let za Samou. Nakon 21 sata sjedenja u avionu tih dodatnih 5 i po sati su bili mačji kašalj.
Na Samou stižemo u 19 sati po lokalnom vremenu, preuzimamo automobil od rent-a-car agencije, i puževom brzinom prevalimo i posljednje kilometre do našeg samoanskog QTH, Tilly’s apartman u ulici Kelsey way u selu Malololelei. Kako smo došli u nedjelju i dosta kasno Atsu 5W1SA je preuzeo ključeve naše kućice. Ujedno je napunio frižider pivom i hranom na čemu smo mu zahvalni.
Došli smo umorni od puta i odmah otišli na spavanje da bi se u zoru 2.10. digli i počeli pripremati antene. Livio, 9A7Y i ja smo sastavljali hexbeam a Borut S50B i Mladen 9A2NA su otišli u nabavu. Prioritet su bili SIM kartica za internet i bonovi za struju. Na Samoi se električna energija naplaćuje pretplatom, kupe se bonovi i u mjerilo ukuca kod sa računa. Pri kupovini treba navesti broj mjerila. Iako u prvi mah izgleda komplicirano, vrlo je jednostavno i funkcionalno.
Cijeli dan je padala kiša ali smo uspjeli do 13 sati LT podignuti hexbeam. Nakon ručka smo pripremili DX commander vertikalku i vertikalku za 160/80m ali nas je mrak spriječio da ih dovršimo. Hexbeam je stavljen odmah u pogon i show je počeo. U prvih pola dana 1300 CW veza. JA i USA postaje su najglasnije ali i EU prolazi solidno. Stanje u ekipi je dobro, idemo dalje.
Kako volimo osjetiti dobar pile-up počeli smo sa telegrafijom i to će do kraja ostati primarni mod ove ekspedicije. Tak nakon nekoliko dana kad su se pojavili prvi znaci umora krećemo sa FT8. Nemamo ništa protiv FT8, on daje šansu i postajama sa skromnom opremom ali, nadam se da se nitko neće naljutiti, FT8 veza je kao i bezalkoholno pivo. Izgleda kao pivo, miriše kao pivo, ali…
5W0LM je bila zamišljena kao niskobudžetna ekspedicija. 4 operatora teško da mogu pokriti 2 operatorska mjesta 24 sata u 12 dana a uz to treba otići u nabavu a i skuhati ručak. Stoga se radilo na jednoj postaji a druga se uključivala ako je bilo slobodnih operatora i ako se nije ometala glavna stanica u prijemu. Na glavnoj postaji je bio SPE1.5kW i TS590 a na rezervnoj je IC7300. Srećom Atsu je posudio Tokyo Hy Power pojačalo sa dvije 3-500z, izvrstan dodatak za rezervnu stanicu. Ujutro su se analizirali VOACAP podaci kao i podaci u logu i pravo generalni plan rada, nastojeći da se pokrije što više bandova i dade šansu naročito EU postajama da odrade 5W. Viši bandovi su bili otvoreni prema EU uglavnom u našu kasnu večer i otvaranja su trajala dosta dugo a signali su bili jaki. Vrhunac je bio 7.10 u 700z kad se prijemnik TS590 raspao uslijed jakih signala u pile-upu na 21280. Nije se mogla primiti ni jedna pozivna oznaka, čuo se samo nerazumljivo krkljanje. Tek kad smo počeli prozivati po brojevima RX se donekle oporavio i mogao se voditi nekakav run.
Glavna antena za gornje opsege, hexbeam, radila je dobro kako se od nje i očekivalo. Bilo je dovoljno da se povežu žice i digne na nekih 7m da proradi i to sa vrlo dobrim SWR-om preko svih bandova. DX Commander vertikalka je bila predviđena kao glavna antena za 40m i 30m a kao pomoćna za bandove od 20 do 12m i tu je zadaću obavila vrlo dobro, uz desetak radijala. Za 80/160 se koristila vertikalka od fibera 15m visoka sa top hat-om od 4 žice dužine 8m i 8 radijala dugih 20m. U dnu vertikalke su bila dva prilagodna člana koji transformiraju 50Ω na impedanciju vertikalke. Iako su antena i prilagodni članci ispitani prije ekspedicije pokazalo se da se SPE isključuje i odbija raditi na 80m (iako je SWR 1:1) a kad se radi sa Atsuovim cijevnim pojačalom primjećuje se plavo svijetlo na kondenzatoru u prilagodnom članu, vjerojatno zbog visokog RF napona u točki napajanja. Zaključeno je da ćemo nekoliko dana raditi samo na 160m a nakon toga ćemo antenu preraditi da bude rezonantna na 80m i direktno spojiti bez prilagođenja.
Otvaranja na nižim bandovima prema EU su kratka i, nažalost, možemo raditi samo na jednom nižem bandu istovremeno pa se trudimo da ravnomjerno damo priliku svima da nas rade. Na 160 i 80m izgleda da smo došli u krivo doba godine, siva zona u Samoanskom jutru ščezne prije nego pokrije centralnu Europu dok ona u naš sumrak daje šansu tek stanicama iz zapadne Španjolske, Azora i Kanara. Tek se nekoliko postaja iz centralne EU uspjelo probiti do nas.
Antenu za 6m, 7el Yagi donirao je Steve HA0DU sa željom da odradimo EME vezu. Pripreme za 6m EME su napravljene u 9A prije polaska uz asistenciju Davea KJ9I. Tako smo i 4.10. preko mjeseca na izlasku odradili EME vezu sa Daveom. Steve HA0DU je bio zauzet tada, nakon nekoliko dana smo pokušali napraviti vezu s njim ali bez ikakvog uspjeha. Tada je već bila aktivna i ekspedicija sa Swainsa W8H ali ni njima nije uspijevalo napravit vezu. Slušali smo na 50190, frekvenciji W8S ekspedicije te pokušavali odraditi EME vezu sa nekolicinom NA EME entuzijasta ali bez ikakvog dekodiranja. Vjerojatan uzrok je bio ES oblak koji se stacionirao iznad nas i onemogućio EME veze ali zato omogućio oko 150 veza sa istočnom Azijom i Amerikama. Šaljiv trenutak je bio kad me nazvao PY2XB, taman sam bio zaspao kad me je probudio i stao uzbuđeno govoriti a meni ništa nije bilo jasno. Ispostavilo se da smo ga spotirali na PSK reporteru a on nas nije čuo na bandu. Tada smo pojačalo prebacili na 6m i odradili QSO sa njim i još nekoliko SA postaja. Otkud Fredu moj broj ostaje misterija.
Nismo imali previše vremena za razgledanje Samoe, samo smo jednom uhvatili priliku za kratku pauzu i ručak na južnoj plaži, neki od nas su smočili noge da možemo reći da smo se okupali u Pacifiku i to je bilo to, vratili smo se natrag u akciju.
Kuhali smo sami sebi, uglavnom riblja jela. Prvi dan smo uzeli tunu, vrlo povoljno, jeli smo je danima i na kraju dali ostatke Livijevoj ljubimici, kuji Malalei. Dva puta smo pekli ribu, nama nepoznatu, koja se uz češnjak i maslinovo ulje pokazala vrlo ukusnom. Svidjela se čak i slatkoj Atsuovoj kćerkici Yuki. Uz ribu smo se hranili i voćem koje je na Samoi vrlo povoljno, jeli smo u izobilju papaju, banane i jackfruit.
Nakratko je svratio do nas i Sigfrido 5W0RS koji je uživao razgovarajući na talijanskom nakon dugo vremena.
Nakon 31000 veza i 12 dana koji su prošli kao u snu, došao je trenutak da napustimo našu Samoansku bazu, Tilly’s apartman na Kelsey way, Malololelei. U subotu, 14.10. rano ujutro rastavljamo hexbeam, posljednju antenu, pakiramo stvari i krcamo u pouzdanu Toyotu. Ostavljamo automobil u rent-a-car agenciji i u 1330 polijećemo prema Aucklandu. Po slijetanju u Auckland prolazimo formalnost, dolazimo do carine, predajemo ATA carnet i zabilješku kolege koju smo dobili po dolasku a carinici se gledaju u čudu. Nakon pola sata vijećanja zaključuju da bi našu prtljagu najbolje bilo ostaviti u bag-service novozelandske aviokompanije. Naša mala grupa potom u pratnji troje carinika vozi prtljagu preko aerodroma, dolazimo da bag-servicea gdje dežurni u čudu gleda carinike i nas. Nakon pola sata objašnjavanja sporazum je postignut, uređaju ostaju preko noći u skladištu a mi dobivamo priznanicu. Ujutro moramo doći na check-in Qatar Airways i zatražiti od njih trake za naša dva kufera i te trake odnijeti u bag-service koje će dalje preuzeti obavezu da naše kufere proslijede za Zagreb.
Taksijem odlazimo u iznajmljeni apartman nedaleko od aerodroma i prvi put nakon 15 dana prespavamo noć u kompletu. Ujutro odgledamo rugby meč Irska-Novi Zealand i taksijem se vraćamo na aerodrom. Na check-inu tražimo trake za naše kufere a službenica nas gleda u čudu, veli, prvi put čujem za takvo nešto. Traži od nas da donesemo kufere na vaganje a mi ne možemo iznositi kufere iz tranzitne zone. Nakon sat vremena telefonskih poziva i konzultacija, šefica objavljuje da je sve riješeno i da možemo slobodno u avion a da ćemo prtljagu preuzeti u Zagrebu. Rekosmo..hajde da vidimo i to čudo. Dok smo čekali polijetanje sreli smo se sa Franom ZL1SLO i proveli par sati u ugodnom radioamaterskom razgovoru.
Avion za Dohu je poletio u 16 sati, do Dohe mu je trebalo 1730 sati leta koje smo proveli u nemirnom snu i gledanju filmova. Slijećemo u Dohu nešto poslije 23 sata. Lutamo po tranzitnoj zoni do ujutro, krcamo se na let za Zagreb i još tričavih 5 ipo sati i slijećemo na zagrebački aerodrom. Za pravo čudo, sva prtljaga je na broju, dočekuje nas Deso 9A5TW i odvozi do naših automobila. Prstenova družina se rastaje uz kolače kod Suzane 9A3KLE. Avantura je gotova uz pitanje: koja je slijedeća destinacija?
Zahvaljujemo se našim sponzorima:
Galerija
